Ranjivost nije slabost, to je hrabrost koja liječi

Danas to jasno znam.

Jeste li ikad pogledali TED Talk Brené Brown o ranjivosti?
Ako niste, topla preporuka meni je potpuno promijenio način na koji sam gledala sebe i svijet oko sebe.

Prije desetak godina vjerovala sam da ranjivost znači slabost.
Nešto što treba sakriti.
Nešto što se ne pokazuje.

Tako sam bila učena.

Trebalo mi je nekoliko slušanja da zaista razumijem što Brené Brown govori da je ranjivost zapravo hrabrost... hrabrost da pokažemo tko smo, čak i kada se osjećamo nesavršeno.

I da dopustimo da se to vidi.

Kada sam si napokon dopustila biti ranjiva, shvatila sam nešto važno:

nježnost i prihvaćanje stvaraju prostor u kojem možemo biti ono što jesmo bez straha od osude.

I to prije svega odnos koji gradimo sa sobom.

Nama ženama često upravo to najviše nedostaje...nježnost, prihvaćanje i siguran prostor u kojem možemo osjetiti sve što jesmo.

Ali taj prostor ne dolazi izvana.

On počinje onog trenutka kada ga damo same sebi.
Kada si dopustimo stati, osjetiti i ne okrenuti se od vlastitih emocija.

Tek tada ga možemo dijeliti s drugima istinski, bez potrebe da se skrivamo.

Bez tog unutarnjeg prostora, emocije ostaju potisnute. Zadržavaju se u tijelu.

S vremenom se pretvaraju u napetost, nelagodu, ponekad i fizičke tegobe.

Brené Brown govori da ranjivost nije slabost, već izvor povezanosti i kreativnosti.

Danas to duboko razumijem.

Jer tek kada si dopustimo biti nježni prema sebi
i priznati vlastitu ranjivost,
započinjemo proces istinskog iscjeljenja.

👉 Možeš li si danas dopustiti biti malo nježnija prema sebi?

Nježnost i prihvaćanje o kojima govorim nisu samo ideja, to je iskustvo koje se odvija u tijelu.

Kada sebi dopustimo osjetiti ono što smo dugo potiskivale, tijelo treba siguran način da to otpusti.
Tu često dolazimo do granice gdje razum više nije dovoljan.

U radu s dahom (conscious connected breathwork), stvaramo upravo taj prostor, prostor u kojem se emocije mogu sigurno pokrenuti, osjetiti i otpustiti, bez potrebe da ih kontroliramo ili analiziramo.

Disanje postaje most između onoga što znamo i onoga što tijelo još uvijek drži.

I upravo kroz taj proces, ranjivost prestaje biti nešto čega se bojimo
i postaje put prema dubljoj povezanosti sa sobom.

➡️ Možda ne moraš sve sama procesirati, ponekad je dovoljno disati, uz podršku.