Moj put osvještavanja počeo je rano. Već prije 18. godine života živjela sam sama i zarađivala za život. Naučila sam brinuti se o sebi, donositi odluke, biti odgovorna. Naučila sam biti jaka i rješavati sve probleme i situacije.
Ali nisam znala da ta ista snaga, ako nije povezana s unutarnjim osjećajem, može postati teret.
Istih tih godina preselila sam se sama iz malog, ali zaista malog mjesta u veliki grad. U mojim ranim dvadesetima dolazi mi dijagnoza koja me snažno prizemljila: HPV, visokorizičan tip. Migrene su također bile moja svakodnevica.
To nije bio trenutak slabosti. To je bio trenutak istine. Svakojaki filmovi u glavi: zašto baš ja, pa kako baš ja, kako se to baš meni dogodilo, toliko sam odgovorna, brižna... Kasnije shvaćam da upravo zato.
Tada prvi put jasno vidim: mogu nastaviti živjeti po starom ili mogu stati i početi slušati tijelo što mi govori. Uz svu odgovornost prema tijelu i medicinsku podršku, počela sam gledati dublje: kako živim, kako razmišljam, što osjećam, koliko ignoriram sebe.
I tada donosim odluku koja mi mijenja život: preuzimam odgovornost za svoj unutarnji svijet. Ne kao pritisak. Nego kao svjesni izbor.
