Što je zapravo sloboda?
Sloboda... što ona zapravo jest? Kada smo istinski slobodni? Živimo li u slobodi ili tek u njezinoj iluziji? Mnogi na duhovnom putu vjeruju da sloboda počinje onog…
Sloboda... što ona zapravo jest?
Kada smo istinski slobodni?
Živimo li u slobodi ili tek u njezinoj iluziji?
Mnogi na duhovnom putu vjeruju da sloboda počinje onog trenutka kada napuste posao, odbace strukturu i okrenu se „slobodnom životu".
No, je li odsustvo obaveza zaista sloboda ili samo drugačiji oblik bijega?
Jer sloboda ne dolazi iz toga da nemamo odgovornosti,
već iz toga da nas one ne zarobljavaju.
Istinska sloboda ne dolazi izvana.
Ne ovisi o tome radimo li ili ne, posjedujemo li ili odbacujemo.
Ona dolazi iznutra iz odnosa koji imamo sa sobom, sa životom i sa svijetom oko sebe.
U mom razumijevanju, sloboda počinje odgovornošću prema vlastitom biću.
Brinuti o sebi na način koji stvara stabilnost, ne ovisnost.
I iz te stabilnosti imati kapacitet biti tu za druge bez osjećaja nedostatka.
To nije povlačenje iz života.
To je dublji ulazak u njega.
Kada prestanemo tražiti da nas netko spašava i počnemo graditi odnos sa sobom kao izvorom, tada počinje prava sloboda.
Kada imamo dovoljno za sebe, i još više za podijeliti bez straha da ćemo ostati prazni, tada živimo u obilju, a ne u iluziji.
Ponekad se sloboda traži u bijegu od materijalnog svijeta.
No bijeg je i dalje odnos, samo iz druge krajnosti.
Sve dok reagiramo, još uvijek smo vezani.
Duhovnost nije bijeg.
Ona je sposobnost da budemo potpuno prisutni u ovom svijetu, da djelujemo, stvaramo, volimo i dajemo bez gubitka sebe u tome.
Biti u svijetu, ali ne biti zarobljen njime.
Imati, ali ne biti definiran time što imamo.
Djelovati, ali ostati povezan sa sobom.
To je sloboda.
Tiha.
Stabilna.
Neovisna o vanjskim okolnostima.
A pitanje koje ostaje je...gdje u vlastitom životu još tražiš slobodu izvana, umjesto da je počneš graditi iznutra?
